Marketing zablude su najčešći uzrok propale kampanje. Rijetko koja oblast poslovanja ima toliko pogrešnih interpretacija kao što je marketing.
Marketing kao multidisciplinarna oblast obuhvata veliki broj raznolikih aktivnosti koje obavljaju ljudi različitih profila.
To često rezultira u pojavi nesuglasica i nerazumjevanja pojma marketinga i načina na koji on funkcioniše. Nerazumjevanja vode ka zabludama, a zablude ka donošenju pogrešnih odluka.
Zato je važno znati koje su to zabluda o marketingu koje se najčešće pojavljuju.
Zabluda 1: marketing je isto što i reklamiranje
Netačno. Marketing je širi pojam od reklamiranja (oglašavanja).
Marketing obuhvata aktivnosti vezane za razvoj proizvoda (Product), upravljanje cijenama (Price), isporuku proizvoda (Place) i promovisanje proizvoda (Promotion) ((Ove četiri aktivnosti su sadržane u konceptu marketing miksa, kog čine proizvod (Product), cijena (Price), distribucija (Place) i promocija (Promotion), ili skraćeno 4P.)), ali i ostale aktivnosti vezane za istraživanje, analizu, planiranje, organizovanje i kontrolu u oblasti marketinga.
Promocija je jedan od četiri elementa marketing miksa i sastoji se od reklamiranja (oglašavanja), lične prodaje, unapređenja prodaje, odnosa s javnošću, publiciteta, sponzorisanja, lične preporuke, tihe promocije i ostalih promotivnih aktivnosti.
Dakle, reklamiranje (oglašavanje) je dio promocije, a promocija je dio marketinga.
Zabluda 2: osnovni cilj marketinga je povećanje prodaje
Netačno. Osnovni cilj marketinga zavisi od toga iz kog ugla se marketing posmatra. Ako se posmatra iz ugla vlasnika biznisa (uže shvatanje, poslovni marketing), onda se može reći da je osnovni cilj marketinga povećanje prodaje i profita.
Međutim, ako se posmatra iz ugla društva u cjelini (šire shvatanje, društveni marketing), onda se može reći da je osnovni cilj marketinga zadovoljavanje potreba i želja potrošača, kao i određenih društvenih potreba, uz ostvarivanje odgovarajućeg nivoa prodaje i profita koji su potrebni za dalje finansiranje rasta i razvoja.
Ukoliko se tako posmatra, onda je ispravno reći da marketing postoji da bi povezivao one koji proizvode proizvode i usluge (proizvođači) sa onima koji te proizvode i usluge koriste za zadovoljavanje svojih potreba i želja (potrošači).
U tom smislu, prodaja i profit jesu važni zbog opstanka firme na tržištu i zadovoljavanja ličnih potreba i želja vlasnika, ali je ipak krajnji cilj marketinga zadovoljavanje potreba i želja potrošača i određenih društvenih potreba.
Zabluda 3: marketing je samo poslovna funkcija
Netačno. Marketing jeste poslovna funkcija, ali je takođe i poslovna orijentacija, način razmišljanja i oblast naučnog istraživanja.
Zato se o marketingu govori na četiri nivoa. Prvi nivo je organizacioni i tada se govori o marketingu kao poslovnoj funkciji.
Drugi nivo je poslovna orijentacija i tada se govori o marketing konceptu poslovanja.
Treći nivo je način razmišljanja i tada se govori o marketing filozofiji poslovanja.
Četvrti nivo je oblast naučnog istraživanja i tada se govori o marketingu kao naučnoj disciplini koja se izučava na poslovnim školama.
Zabluda 4: marketingom se bavi samo odjeljenje za marketing
Netačno. Marketingom se bave i druga odjeljenja, naročito rukovodstvo. Neka manje, neka više. Neka direktno, neka indirektno. Neka proizvodom, neka distribucijom, neka analitikom.
Odjeljenje za marketing ili marketing menadžer se najčešće bave promotivnim aktivnostima kao osnovnim poslom, a pored toga učestvuju ili čak koordiniraju ostale marketinške aktivnosti, kao što su razvoj proizvoda, planiranje logistike ili formulisanje cjenovne politike.
S obzirom na to da je ono što je zajedničko svim odjeljenjima učešće u stvaranju i isporuci vrijednosti za potrošače, može se reći da se na neki način cijela firma bavi poslovima marketinga.
Zabluda 5: PR nije dio marketinga
Netačno. PR je sastavni dio promocije, a promocija je sastavni dio marketinga. PR, zajedno sa ostalim instrumentima marketinga, služi zajedničkom cilju, a to je zadovoljavanje potreba i želja potrošača.
Međutim, zbog specifičnosti posla kojim se bavi, a koja između ostalog podrazumjeva i samostalnost u obavljanju posla, PR se izdvojio kao posebna organizaciona jedinica.
Istina je ipak da je PR samo organizaciono osamostaljen, ali da i dalje suštinski pripada marketingu, kao jedna od najvažnijih promotivnih aktivnosti.
Zabluda 6: marketing je trošak
Netačno. Marketing je investicija. Međutim, mnogi preduzetnici ovo ne razumiju i misle da većina ulaganja u marketing predstavlja samo nepotrebni trošak.
A oni to misle zato što ne vide uzročno-posledičnu vezu između ulaganja i rezultata. I zaista, ta veza nije jasno vidljiva.
Prvo, zbog toga što između ulaganja i rezultata često prođe dosta vremena, čak i nekoliko godina. Drugo, zbog toga što ne postoji pouzdan način da se određeni rezultati povežu sa ulaganjima. Zato treba biti obazriv prilikom ulaganja u marketing, jer se ne vraća sve kao investicija.
Zabluda 7: istraživanje tržišta nije neophodno
Netačno. Istraživanje tržišta je potrebno. Kako da nešto ponudimo ako ne znamo šta se traži? Kako da znamo šta žele potrošači ako ih to ne pitamo?
Mnogi preduzetnici ovdje prave grešku. Naprave toliko dobre proizvode da se prosto „zaljube“ u njih, a onda se desi da ih potrošači ne prihvate.
Superiornost proizvoda ne leži u njegovim tehničkim karakteristikama, već u percepciji kvaliteta koju ima u mislima potrošača.
Zato je važno istraživati potrošače, kako u pogledu onoga što rade (kvantitativna istraživanja), tako i u pogledu onoga što ih motiviše (kvalitativna istraživanja). A ta istraživanja se mogu obavljati samostalno ili uz pomoć agencije za istraživanje tržišta.
Zabluda 8: ulaganja u marketing daju brze rezultate
Ne baš. Ulaganja u marketing po pravilu daju odložene rezultate, koji se vide nakon nekoliko nedelja, mjeseci, pa čak i godina. Zbog toga su u marketingu od posebne važnosti strpljenje i dosljednost.
Aktivnosti koje obično daju brze rezultate su promotivne aktivnosti koje direktno utiču na ponašanje potrošača, kao što su reklamne kampanje, nagradne igre ili sezonske rasprodaje.
Međutim, mnogo je više aktivnosti koje daju odložene rezultate, kao što su izgradnja reputacije, izgradnja brenda, razvoj novog proizvoda ili razvoj novog distributivnog modela. Nestrpljivim i nedosljednim ljudima najčešće nije mjesto u marketingu.
Zabluda 9: efekte ulaganja u marketing je moguće precizno mjeriti
Ne baš. Ovo je jedna od najvećih zabluda u oblasti marketinga i često se pojavljuje u obliku vjerovanja da se za sve marketinške aktivnosti može precizno izračunati stopa prinosa na investiciju (ROI).
Problem kod mjerenja je u tome što se ostvareni rezultati obično ne mogu precizno izmeriti (npr. satisfakcija potrošača), kao i u tome što se često ne može pronaći jasna uzročno-posledična veza između ulaganja i ostvarenih rezultata (npr. kupovina koja ne mora nužno biti rezultat aktuelne promotivne kampanje).
Treba imati u vidu činjenicu da se ulaganja u marketing po pravilu ne mogu precizno mjeriti, ali da se svakako mogu sa dovoljnim nivoom pouzdanosti procenjivati.
Zbog toga je veoma važno znati da je donošenje odluka u marketingu po pravilu zasnovano na kombinovanoj upotrebi kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja.
Oslanjanje samo na kvantitativne pokazatelje često može dovesti do donošenja neracionalnih i pogrešnih odluka.
Zabluda 10: marketing je prije svega kreativna aktivnost
Netačno. Marketing je prije svega sistematična i planska, a ne kreativna aktivnost. Kreativnost je veoma važan dio marketinga, ali marketing nije sazdan na temeljima kreativnosti.
Štaviše, suviše izražena kreativnost može donijeti više štete nego koristi, naročito ako je riječ o skupim i atraktivnim kreativnim sadržajima koji postižu veoma slabe očekivane rezultate.
Kreativnost u marketingu je dobrodošla, ali sa kreativnošću treba biti obazriv. U marketingu je mnogo važnija kreativnost u pogledu načina na koji ćemo kombinovati instrumente koji nam stoje na raspolaganju nego sama kreativnost u produkciji sadržaja.
Zato je važno naglasiti da nije najbolji sadržaj onaj koji je kreativan, već onaj koji postiže očekivane rezultate.
Zabluda 11: marketing ne stvara potrebe i želje
Netačno. Marketing aktivno učestvuje u stvaranju potreba i želja, naročito želja. Naravno, marketing nije jedini faktor koji doprinosi stvaranju potreba i želja, ali svakako u tom procesu učestvuje, što kroz razvoj novih proizvoda i usluga, što kroz promotivne aktivnosti.
Zapravo, najpravilnije bi bilo reći da marketing „provocira“ potrebe i da aktivno učestvuje u stvaranju želja.
Zabluda 12: marketing je transakcionog karaktera
Netačno. Marketing nije aktivnost kod koje mora da postoji uzročno-posledična veza između davanja i dobijanja.
Svijet marketinga nije isti kao svijet prodaje. U svijetu prodaje, kada nešto dajemo znamo da ćemo nešto i da dobijemo. U svijetu marketinga, kada nešto dajemo ne znači da ćemo uvijek nešto i da dobijemo.
Naravno, u materijalnom smislu. Štaviše, marketing je više davanje nego dobijanje. To je uglavnom davanje nečeg opipljivog radi dobijanja nečeg neopipljivog, a to su povjerenje i lojalnost potrošača. Pravi marketing je marketing odnosa, a ne transakcioni marketing.
Zabluda 13: ponašanje potrošača se može predvijdeti
Donekle. Iako su psihologija, sociologija, antropologija, biologija, ekonomija i druge nauke doprinjele da u velikoj mjeri razumijemo obrasce ponašanja potrošača, to ne znači da je ponašanje potrošača u potpunosti predvidivo.
Pored svega što radimo, ma koliko to bilo dobro, ne postoje nikakve garancije da će potrošači odreagovati onako kako očekujemo i da neće promijeniti svoja uvjerenja i obrasce ponašanja. Upravo to – neuhvatljiva ćud potrošača – jeste jedna od najvećih draži bavljenja marketingom.
Zabluda 14: kupac je uvijek u pravu
Netačno. Kupac nije uvijek u pravu. Kupci se ponekad ponašaju neodgovorno (npr. vrijeđanje prodajnog osoblja), ponekad imaju nerealne zahtjeve (npr. zahtjev za popustom od 70%), ponekad imaju neracionalna očekivanja (npr. očekivanje kupca da mu prodavac otkrije poslovnu tajnu), a ponekad nanose direktnu štetu firmi (npr. krađa proizvoda).
Odnos sa kupcima zbog toga treba posmatrati kao svojevrsno partnerstvo u kojem prodavac treba da teži da razumije kupca i da se trudi da mu izađe u susret, ali ne na način na koji će sebi pričinjavati značajnu štetu.
Zabluda 15: kupci uvijek vole kada im se direktno obraćate
Netačno. Mnogim kupcima često smeta direktno obraćanje, pogotovo ako ga prodavac na taj način prekida i uznemirava. T
o se može desiti bilo gdje – na ulici (npr. dijeljenje letaka), kod kuće (npr. davanje besplatnih uzoraka), na poslu (npr. ponuda sindikata), u prodajnom objektu (npr. navalentnost prodavaca), na Internetu (npr. direktno kontaktiranje putem „Inboksa“), putem telefona (npr. telefonska anketa), putem sredstava masovne komunikacije (npr. uključenje u program koji se emituje uživo) ili na bilo koji drugi način.
Nije sporno da kupci vole kada se neko o njima brine i kada im posvećuje pažnju u direktnoj komunikaciji, ali ipak treba imati u vidu i to da kupci žele da imaju određenu autonomiju u donošenju odluka i da nisu uvijek oduševljeni kada im se prodavci direktno obraćaju, naročito ako ih uznemiravaju ili prekidaju.
Zabluda 16: bolje biti drugačiji i skuplji nego isti i jeftiniji
Ne mora da znači. Ovo je takođe jedna od najčešćih zabluda u marketingu i karakteristična je za tržišta na kojima postoji mogućnost izgradnje jakog brenda.
Suština zablude je u mišljenju da je bolje imati proizvod koji potrošači vide kao drugačiji i bolji (npr. brendirana majica) nego proizvod koji je za potrošače isti kao i svi drugi (npr. nebrendirana majica).
U prvom slučaju, riječ je o diferenciranim proizvodima i primjeni strategije „diferencijacije“.
Suština ove strategije je u tome da se potrošačima ponudi proizvod koji ima viši stepen dodate vrijednosti koja se postiže putem diferenciranja na bazi opipljivih i neopipljivih atributa, kao što su bolji kvalitet, lepši izgled, bolje pakovanje, bolja podrška ili veća percepcija prestiža.
To su najčešće brendirani proizvodi. Na osnovu toga, prodavac ima mogućnost da formira višu cenu i da po tom osnovu ostvari veću profitnu stopu i eventualno veću zaradu.
U drugom slučaju, reč je o nediferenciranim proizvodima i primeni strategije „vođstva u troškovima“.
Suština ove strategije je u tome da se potrošačima ponudi proizvod koji zadovoljava osnovne potrebe, ali koji nema visok stepen dodate vrijednosti.
Na osnovu toga, prodavac ima mogućnost da formira nižu cijenu i da ostvari veći promet, što često rezultira u ostvarivanju značajnog profita, ne po osnovu razlike u cijeni, već po osnovu obima prodaje.
Ukratko, prva strategija (diferencijacija) znači imati veću zaradu i manji promet, dok druga strategija (vođstvo u troškovima) znači imati manju zaradu i veći promet.
U praksi je često prisutno mišljenje da je jedino prva strategija (diferencijacija) ispravna, ali realnost je malo drugačija i pokazuje da vrlo često i druga strategija (vođstvo u troškovima) može itekako da bude uspešna, naročito na tržištima kod kojih postoji mogućnost velikog „obrta“ (npr. tržište konditorskih proizvoda).
Zabluda 17: ne treba ulagati u ono što ne donosi opipljivu korist
Netačno. Kao što je već spomenuto, u marketingu je logika izgradnje odnosa važnija od proste transakcione logike.
Postoje brojne situacije u kojima je potrebno ulagati u nešto što ne donosi opipljivu korist (npr. organizovanje humanitarne akcije ili ulaganje u razvoj svesti potrošača), kako bi se ostvarili određeni rezultati u budućnosti.
Ukoliko bi se ulagalo samo u ono što donosi opipljive koristi, čitav odnos sa potrošačima bi se sveo na razmjenu materijalnih vrednosti, a potrošači to ne vole.
Potrošači vole da dobiju više od obećanog i da osete posvećenost prodavca, a to im čist transakcioni pristup ne može obezbijediti. Na taj način, ne bi mogla da se izgradi baza lojalnih potrošača, a to bi neminovno vodilo ka propadanju firme.
Zabluda 18: ne treba ulagati u ono što ne rezultira u direktnom odgovoru
Netačno. Ova zabluda je slična prethodnoj i takođe je povezana sa transakcionom logikom. To što određeno ulaganje (npr. reklama na bilbordu) ne rezultira u direktnom odgovoru kupca ne znači da je samo ulaganje pogrešno, već da se efekti tog ulaganja ne mogu jasno pratiti i mjeriti.
A to nije dovoljan razlog da se donese zaključak da je takvo ulaganje pogrešno. Naprotiv, najveći dio ulaganja u oblasti marketinga je takve prirode da se ne može naći precizna uzročno-posledična veza između konkretnog ulaganja i konkrenih efekata.
Naravno, to ne znači da ne treba u što većoj mjeri težiti ulaganju u aktivnosti koje rezultiraju u direktnom odgovoru kupca (npr. direktna pošta), već samo znači da takve aktivnosti nisu jedine koje postoje.
Zabluda 19: uloga tehnologije će postati dominantna u donošenju odluka
Teško. Tehnologija se razvija nevjerovatnom brzinom. Vještačka inteligencija (Artificial Intelligence). Softveri za obradu velikih količina podataka (Big Data). Softveri za prediktivnu analitiku (Predictive Analytics).
Tehnologija mašinskog učenja (Machine Learning). Softveri za naprednu vizuelizaciju podataka (Data Visualization). Tehnologije procesuiranja podataka (Data Processing). Napredne statističke metode. Svijet postaje sve više umrežen i digitalizovan.
Tehnologija je duboko zagazila u marketing. Danas postoje roboti koji komuniciraju sa kupcima, algoritmi koji prate ponašanje potrošača, modeli koji predviđaju ponašanje potrošača, platforme koje omogućavaju mikro targetiranje kupaca, algoritmi za automatizovano donošenje odluka itd.
Rezultat toga je da tehnologija ima sve značajniju ulogu u donošenju odluka.
Međutim, to ne znači da će tehnologija prevladati i da će uticaj ljudskog faktora u donošenju odluka biti istisnut. Odlučivanje nikad neće postati potpuno automatizovano.
Nema sumnje da će se tehnologije i dalje razvijati i da će ostati nezaobilazan element biznisa, ali uticaj ljudskog fakora će i dalje ostati najznačajniji.
Tehnologija nikad neće zamiijeniti intuiciju u donošenju odluka, već će donošenje odluka u budućnosti biti zasnovano na kombinaciji tehnologije i ljudske intuicije.
Zabluda 20: kanali direktne komunikacije će preuzeti primat u odnosu na kanale masovne komunikacije
Teško. Ova zabluda se odnosi na vjerovanje da će kanali komunikacije (mediji) preko kojih se komunicira personalizovano (direktno), kao što su društvene mreže, elektronska pošta, video igrice ili mobilni uređaji, preuzeti potpuni primat u odnosu na kanale komunikacije (medije) preko kojih se komunicira nepersonalizovano (masovno), kao što su televizija, radio, štampa ili bilbordi.
To se neće desiti iz jednog prostog razloga, a to je nemogućnost firme da ima personalizovanu komunikaciju sa svim pojedinačnim potrošačima.
Kanali personalizovane (direktne) komunikacije će naravno sve više biti zastupljeni, ali to ne znači da kanali nepersonalizovane (masovne) komunikacije neće zadržati značajnu ulogu.
Ono što će se u budućnosti dešavati zahvaljujući razvoju tehnologije je konvergencija kanala komunikacije, što će dovesti do toga da određeni kanali masovne komunikacije (npr. televizija) u određenoj mjeri postanu i kanali direktne komunikacije sa potrošačima.
Zabluda 21: ne postojiš ako ne koristiš „taj i taj“ kanal komunikacije
Netačno. Ovo je zabluda koju često ponavljaju ljudi koji su skloni korišćenju određenog kanala komunikacije ili agencije koje su orijentisane na promovisanje preko tog istog kanala komunikacije.
Ova zabluda implicira zaključak da ako neka firma ne koristi određeni kanal komunikacije, ona neće moći da uspe u poslu.
Međutim, to nije baš tačno. Postoje mnoge firme koje ne koriste „podrazumjevajuće“ kanale komunikacije, a uspješne su u svom poslu, kao što su npr. lokalne firme koje ne koriste Internet.
Ono što je istina je činjenica da korišćenje specifičnih kanala komunikacije nije kritični faktor uspjeha, osim u slučaju kada je poslovni model takav da zahtjeva obavezno korišćenje određenog kanala komunikacije, kao u slučaju radio stanice ili online prodaje nakita.
Naravno, to ne znači da se ne treba prilagođavati i komunicirati sa potrošačima preko kanala koji pružaju dobre mogućnosti, kao što je npr. Internet.
Pravi savet bi bio da je korišćenje takvih kanala poželjno, jer mogu da unaprijede poslovanje, ali ne i obavezno.
Zabluda 22: kupci su isto što i potrošači a potrebe su isto što i želje
Netačno. Kupac je osoba koja kupuje proizvod, a potrošač je osoba koja konzumira proizvod. Kupac se nalazi u fokusu trgovine, a potrošač se nalazi u fokusu marketinga.
U praksi se često sreću razni nazivi za kupce i potrošače, kao što su mušterija, klijent, korisnik, pacijent, osiguranik itd.
Pored kupaca i potrošača, važno je znati da postoje i osobe koje iniciraju kupovinu (inicijatori kupovine), osobe koje utiču na donošenje odluke o kupovini (uticajne osobe), osobe koje ponekad umjesto kupaca donose odluke o kupovini (donosioci odluka) i osobe koje ponekad finansiraju kupovinu (finansijeri).
Na primjer, kod kupovine bicikla za dijete od 3 godine korisnik je dijete, inicijator kupovine je vaspitačica u vrtiću, donosilac odluke je roditelj, uticajna osoba može biti prijatelj, finansijer može biti deka, a kupac može biti ujak.
S druge strane, postoji razlika između potreba i želja. Potreba je osećaj fizičkog ili psihičkog nedostatka koji stvara tenziju i koji pokreće čoveka u pravcu njenog zadovoljenja.
Potrebe su u principu univerzalnog karaktera i javljaju se nezavisno od volje pojedinca. Kada se govori o potrebama, najčešće se spominje Maslovljeva hijerarhija potreba, koju čine fiziološke potrebe, potrebe za sigurnošću, potrebe za pripadanjem, potrebe za samopoštovanjem i potrebe za samoostvarenjem.
Želja je instrumentalizacija potrebe u smislu objekta koji mogu da je zadovolje. To je svojevrsni „apetit“ za konzumiranjem određenog proizvoda ili usluge.
Želje su ono što se preferira na emotivnom nivou i uvijek se javljaju kao rezultat volje i namjere pojedinca.
Na primjer, ukoliko čovjek ode sa porodicom na more, on na taj način zadovoljava svoju potrebu, međutim, ako odluči da posjeti neku egzotičnu plažu, on na taj način ispunjava svoju želju.
Ili još jednostavniji primjer. Kada je osoba gladna, to je potreba. Kada želi da zadovolji glad konzumiranjem tačno određenog proizvoda, to je želja.
Ono što je važno razumjeti su dvije stvari. Prvo, u fokusu marketinga su prije svega potrošači, ali i inicijatori kupovine, donosioci odluka i uticajne osobe, dok su kupci u većoj mjeri u fokusu trgovine i prodaje.
Drugo, danas je sve veći akcenat na ispunjavanju želja nego na zadovoljavanju potreba.
Zbog toga se danas proizvodi „obogaćuju“ uslugama i ostalim elementima koje dodaju vrijednost, a sve se više govori o „iskustvu potrošača“ i prevazilaženju njihovih očekivanja.
Zabluda 23: oglašavanje se koristi u cilju ubjeđivanja ljudi
Netačno. Mnoge firme prave grešku misleći da je oglašavanje najbolji način da se izvrši pritisak na ljude da kupuju njihove proizvode. Taj pritisak se nekad sprovodi direktno, a nekad indirektno, u vidu raznih tehika manipulacije.
Zbog toga se i pravi razlika između oglašavanja (akcenat na informisanju), reklamiranja (akcenat na ujbeđivanju) i propagande (akcenat na manipulaciji).
Ono što je istina je da se oglašavanje ne koristi samo za ubjeđivanje i vršenje pritiska (To Persuade), već i za informisanje i edukaciju (To Inform), za podsjećanje (To Remind), za zabavu i inspiraciju (To Inspire), ali i za manipulaciju (To Manipulate).
Korišćenje oglašavanja samo za potrebe ubjeđivanja i manipulacije nije u duhu marketinga i prije ili kasnije vodi ka gubitku potrošača.
Zabluda 24: brend je isto što i robna marka
Netačno. Brend je mnogo više od obične robne marke. Robna marka (Trade Mark) je kombinacija opipljivih i neopipljivih atributa proizvoda ili usluge koji služe za njihovo obilježavanje kako bi kupci mogli da ih prepoznaju i kako bi mogli da ih razlikuju od konkurentskih proizvoda i usluga.
To je kombinacija naziva, slogana, znaka, simbola, ilustracije i drugih elemenata uz pomoć kojih se robne marke identifikuju.
Elementi robne marke uključuju ime marke i vizuelni identitet marke. Vizuelni identitet se može zaštititi kao intelektualna svojina i u tom slučaju se naziva žigom robne marke.
Robnu marku (Trade Mark) treba razlikovati od trgovačke ili privatne marke (Private Label), koja predstavlja robnu marku čiji je vlasnik posrednik u distribuciji, najčešće veliki trgovinski lanac.
S druge strane, brend (Brand) je robna marka koja ima posebnu vrijednost za potrošače. To je robna marka kojoj se vjeruje i koja je nesumnjivo poznata na tržištu.
To je robna marka koja predstavlja svojevrsnu mjeru za „jačinu“ i koristi se kao sinonim za kvalitet, originalnost, pouzdanost, trajnost, poverenje i snagu. Za razliku od robne marke, potrošači imaju emotivni odnos prema brendu.
Oni brendove vole i emotivno se vezuju za njih, zbog čega su im lojalni. Brendovi su one robne marke koje potrošači lako prepoznaju, kojih se lako prisjećaju i koje u njima bude pozitivne asocijacije.
Konačno, možda i najvažnije, brendovi su one robne marke koje imaju vrednost na tržištu. Ne vrijednost proizvoda ili usluge, nego vrijednost same marke, naročito ako je zaštićena u vidu žiga. Jednom rečju, brend je obećanje kojem se vjeruje.
Zabluda 25: učenje iz udžbenika je gubljenje vremena
Netačno. Učenje iz udžbenika je korisno, jer nam pomaže da steknemo osnovna znanja u oblasti marketinga, ali i da steknemo odgovarajuću širinu znanja koja je važna za posao.
Učeći iz udžbenika, učimo i ono što inače ne bismo učili, a stečena znanja bolje sistematizujemo. Bez znanja koja stičemo iz udžbenika ne možemo postati profesionalci u oblasti marketinga, iako možemo biti majstori svog zanata, npr. u oblasti dizajna.
Učenje iz udžbenika nam pomaže da razvijemo svoja implicitna znanja, a to su znanja koja se ne mogu lako formulisati i prenositi, odnosno koja čine ono što se zove „Know-How“.
Takođe, učenje iz udžbenika nam pomaže da razvijemo i teoretska znanja, koja nam u kombinaciji sa praktičnim znanjima omogućavaju da budemo upotrebljivi i na strateškom (menadžerskom), a ne samo na operativnom (tehničkom) nivou.
Učenje iz udžbenika je korisno, ali je najbolje kad se kombinuje sa učenjem iz drugih izvora, kao što je učenje iz raznih knjiga i priručnika, učenje preko Interneta, učenje kroz razmjenu znanja sa drugim ljudima i učenje kroz sticanje iskustva u praksi.
PREPORUKA
- Mobilni marketing za globalno oglašavanje
- Šta je marketing miks i zašto je važan?
- Šta je marketing plan?
- Kako pobijediti u marketingu i prodaji
- Instagram marketing i savjeti za početnike
- Zašto je izgradnja linkova važna za vaš biznis
- Kako izabrati pravi domen
- Affiliate programi Balkan
- Kako Naučiti SEO
