Schengenskim sporazumom, koji je prvi put potpisan 1985., stvoren je savez među određenim zemljama članicama Europske unije (Belgije, Francuske, Luksemburga, Nizozemske i Njemačke) koje su uklonile sve granične kontrole na kopnu, moru i u zrakoplovnim lukama kako bi pospješile slobodu kretanja te stvorile zajedničku viznu politiku.
Tim je sporazumom stvoren prostor bez unutarnjih granica ili Schengenski prostor (Schengen je ime Luksemburškog grada u kojemu je sporazum potpisan). Sporazum ima dva osnovna cilja: jačanje granične kontrole radi jačanja unutarnje sigurnosti država članica i podizanje učinkovitosti nadzora na vanjskim granicama radi bržeg kretanja građana i roba između EU i trećih država. Postupno je Schengenski prostor uključio sve zemlje EU te Island i Norvešku, a Sporazum je postao sastavnim dijelom Ugovora o EU. Ipak, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo ne žele sudjelovati u odredbama koje se odnose na zajedničko nadgledanje granica i viznu politiku. Za putovanje unutar Schengenskog prostora za državljane jedne od zemalja potpisnica Schengenskog ugovora nije potrebna viza.
