Gaj Julije Cezar se s pravom smatra najvećim Rimljaninom, iako bi mnogi poznavaoci stanja u italjanskom fudbalu prednost ipak dali Frančesku Totiju. Ipak, iako se za Cezara nije sve završilo sjajno, njegov život, vladavina, naučni i književni rad, predmet su istraživanja već dva milenijuma. I zaista, mnogo toga možemo naučiti od njega i njemu sličnih.
Šta možemo naučiti od Cezara o ličnom brendiranju na prvu ruku može zvučati besmisleno, međutim nakon što završite sa čitanjem ovog teksta sigurni smo da ćete promijeniti mišljenje. Velike vojskovođe su postavile temelje menadžmenta. Obavezna lektira svakog modernog menadžera je Makijavelijev Vladalac ili Umijeće Ratovanja – Sun Cu-a. Ali, pozabavimo se jednim posebnim detaljem iz Cezarove biografije…
Šta je to Cezar znao o brendingu
Nije salata. Ne priliči imperatoru da ga pamte po salati s malo piletine i mnogo zeleniša. Ona se i ne zove po njemu, već po Cezaru Kardiniju, italijansko-meksičkom kuharu i hotelijerom.
Kada je imao 23 godine, bio je u usponu, ali i dalje relativno nevažan u okvirima Rima. Dok je plovio sa svojom svitom Egejskim morem napala ih je i savladala grupa Sicilijanskih gusara. Tražili su otkup od 20 talenata srebra (stara mjera, 1 talent = 30 kg), da ih puste na slobodu. Julije im se smijao u lice! Rekao im je da je najmanje na šta pristaje 50 talenata. Gusarima nije baš bilo najjasnije šta se dešava. Do tada svi njihovi zatočenici su pokušali da prođu što jeftinije, ali opet, ako neko hoće da im da više blaga, zašto da odbiju?
Gusari su pustili Cezarovu pratnju u Rim, da od vlasti traže blago za otkup. Tamo su bili iznenađeni iznosom koji se traži. Nikada niko nije bio toliko vrijedan ulov – mora da je taj Julije Cezar zaista poseban.
Ipak, pristali su. Ne priliči da jedan zvaničnik tako moćne države bude u zatočeništvu. Dali su blago za otkup, a priča o „posebnom“ zatočeniku nije se smirivala. U to vrijeme je sve trajalo, prosto, razdaljine su velike, a svi vidovi transporta bili su spori. Dok je Cezar stigao u Rim, već je bio poznat. To je bio prvi veliki korak u njegovom usponu ka vlasti.
Popularnost mu je bila zagantovana
Dvije hiljade godina kasnije Torsten Veblen, norveško-američki ekonomista u svom djelu Teorija dokoličarske klase, govoreći o upadljivoj potrošnji, on priča o kupcima skupih proizvoda koji kroz kupovinu materijalnog pokušavaju da se izbore za status u društvu. Veblenov efekat je postao prilično poznat a označava fenomen u kome kupci smatraju da proizvodi s višom cijenom i vrijede više samo zbog toga što koštaju više. Mnogo je brendova koji su postali statusni simbol upravo ovako, iako zapravo nisu superiorni u odnosu na jeftinije alternative (Rolex satovi, Vertu telefoni, Cristal šampanjac, Hermes i tako dalje).
Inače, što se Julija i gusara tiče. Kada je platio otkup, zaprijetio je da će se osvetiti, da će ih pohvatati i razapeti na krstove. Zarobljen, od podijeljenih karata odigrao je najbolju ruku, ali nije mu bilo svejedno što se to uopšte desilo. Kao i brojni drugi veliki ljudi, Cezar je na kraju održao svoje obećanje.
