Odavno smo se složili oko toga da to što je neki lik fiktivan, ne znači da od njega ne možemo da učimo. Sjetite se, recimo, Voltera Vajta.
Jedan od svakako najpopularnijih likova iz čuvene „Igre prijestolja” ako govorimo o seriji ili „Pjesme leda i vatra”, ako je riječ o knjigama, jeste Jon Snow.
Ako ste u toku sa dešavanjima u seriji onda znate da je Jon Snow u stvari Egon Targarjen, istinski nasljednik Gvozdenog prijestolja (za sada, zvanično, samo u seriji, jer u knjigama još uvijek ne znamo ni da li je živ).
Kroz cijelu priču, John je dobar momak, sa čašću i poštenjem kao svojim centralnim vrjednostima, usvojenim od svog oca, odnosno ujaka Neda Starka.
Jon je prošao trnovit put od kopileta Zimovrela, preko službe a zatim i zapovedništva u Noćnoj straži. Nakon što je ubijen pa oživljen, Jonova dužnost prestaje i on nedugo potom postaje Kralj Sjevera.
Nakon sklapanja saveza sa Deneris Targarjen i Sersei Lanister, saznali smo i da je Jon zakoniti sin Lijane Stark i Regara Targarjena, te da je istinski nasljednik Gvozdenog prijestolja.
Drugim riječima, Jon je rođeni vođa, povremeno nespretan i nepromišljen u toj ulozi, ali svakako – dečko koji obećava.
Sad kad smo se prisjetili koje su to Jonove reference da bismo od njega učili o liderstvu, vrijeme je da se osvrnemo i na lekcije koje je on, povremeno, veoma skupo plaćao.
Lojalnost i poštenje na prvom mjestu
Jon je od svog oca/ujaka Neda naučio mnoge važne lekcije o poštenju i lojalnosti. Neda je koštalo glave, ali Jon je svoje lekcije marljivo savladavao i dosljedno ne pristaje na kompromise kada su ove dvije vrijednosti u pitanju.
Ljudi su prepoznali njegovu lojalnost – od zapovjedništva Noćne straže, preko bitke za Zimovrel nakon koje je postao Kralj Severa. Jon je, zato, ultimativni „good guy”, baš kakav je bio i Ned Stark… prije nego što je platio cjenu za igranje po pravilima u igri koja je mutna, nepravedna i, da citiramo Sersei Lanister, „u kojoj ili pobjeđuješ ili gineš”.
Treba biti dobrica, ALI…
Da ništa nije crno niti bijelo, pokazuje baš ovaj princip. Jon je povremeno prilično tvrdoglav i rigidan u delanju prema sopstvenim principima i plemenitim naumima, ali je to mogla biti previsoka cijena za cijeli Vesteros: pregovori sa Sersei su prvobitno propali zato što nije bio taktičan.
Na neki način, Jon je birao čast i iskrenost u situaciji kada je trebalo birati život, tako da je lekcija koju će on, sigurni smo, naučiti, ta da previše iskrenosti može da bude pogubno.
Ne možete udovoljiti svima
Još jedna lekcija koju je John naučio na teži način – tako što je nasmrt izboden nožem od strane svoje „braće” iz Noćne straže koja nisu pristala na pakt sa Divljanima.
Iako je Jonova ideja u suštini razumna – a to je: ujedinimo se svi protiv zajedničkog neprijatelja – njegovi sledbenici nisu mogli da je svare, ponajviše iz ličnih razloga (setimo se Olija čije roditelje su pobili Divljani).
Moglo bi se reći da je Jon stradao zbog donošenja nepopularnih odluka, što jeste ozbiljan problem ukoliko ste zapovednik grupe ljudi koju u nemalom broju čine osuđeni kriminalci i čija je misija da čuva celo kraljevstvo od najezde hodajućih zombija. I zbog onoga što je opisano u sljedećoj lekciji.
Slušajte šta vam drugi govore
Da li je ova lekcija u suprotnosti sa prethodnom? Nije, zato što svaki dobar lider pažljivo sluša šta je ono što mu članovi tima govore, ne samo rečima i već i svojim ponašanjem.
Jon nije slutio da će nezadovoljstvo nekolicine braće iz Noćne straže biti toliko da će ga koštati života.
Da li je zbog toga trebalo da odustane od svog plana? Ne, već je trebalo pronaći kompromis, odnosno rješiti problem tako da, ako sve strane ne mogu biti zadovoljne, barem niko ne završi izboden nožem ili obješen.
Ovo u potpunosti važi i za situaciju kada je Jon uvidio da ima nedovoljno vojske da se suprotstavi Boltonima i vrati Zimovrel; nije slušao Sansu i da nije bilo njene intervencije, bitka bi bila izgubljena, a Jon Snow mrtav – drugi put!
Važna je podrška drugih ljudi
Situacija u kojoj Sansa, odnosno Petir Beliš sa Vitezovima Dola, priskače Johnu pomoć u takozvanoj „Bici kopiladi” lijepo ilustruje važnost podrške drugih (čak i ako iza sebe nemaju vojsku vitezova).
Isto važi i za njegovo ujedinjenje sa Deneris (mislimo na politički savez, ne na ujedinjenje iz posljednjih scena sedme sezone), kao i pregovori sa Sersei. Džon je – možda baš zahvaljujući zamalo izgubljenog bici za Zimovrel – svjestan da ne može samostalno da pobijedi Bele hodače i zato otvoreno traži pomoć i nudi savezništvo svim stranama koje su u stanju da mu izađu u susret.
Slično je radio i sa Divljanima, a nadamo se da će se ovoga puta stvari završiti bolje po njega.
Sami obavljajte svoje prljave poslove
Ovo je još jedna lekcija koju je Jon naučio od Neda – nemoj dozvoliti da drugi obavljaju tvoje prljave poslove. Na prvim stranicama knjige, odnosno u prvoj epizodi serije, vidimo da je Ned taj koji izvršava egzekuciju nad prestupnikom, iako je Gospodar Zimovrela i sigurno može naći nekoga da to učini umjesto njega.
On svoje sinove uči da nije dovoljno da se samo donese neprijatna odluka, već je potrebno samostalno je sprovesti.
Roba je poštovanje ovog principa koštalo glave (pošto je sam odabrao da Frejevima saopšti za njih nepovoljne vjesti; inače, da li ste primetili koliko smrti u seriji je uzrokovano poštovanjem principa Neda Starka – njegova sopstvena, Robova, Džonova?), a Jon se ovoga pridržavao od trenutka kada je postao Zapovednik Noćne straže i zato njegova reč nikada nije dovođena u pitanje.
Činjenica da je, zbog sopstvenih odluka, već jednom ubijen, a zamalo je i sabotirao pregovore između sebe, Deneris i Sersei, može dovesti sposobnost Jona da bude dobar lider u pitanje.
Međutim, ako se na greškama uči, i ako su one, kao i neuspjeh, sastavni dio svačijeg razvojnog puta, onda sve što nam ostaje jeste da se nadamo da će Jon, odnosno Egon, učiti iz svojih grešaka (a i mi iz njegovih), bez obzira na to što je u pitanju fikcija i što nikome (najverovatnije) glava neće biti odsečena ako donese pogrešnu odluku.
Eto i dobre vijesti – svi mi imamo mnogo više prostora za greške i nedosljednosti, tih tako ljudskih stvari, nego jedan istinski nasljednik Gvozdenog prijestolja!
