PoslovnePoslovne vijestiSlabosti Kine i Xi Jinpinga – Poslovne.com

Slabosti Kine i Xi Jinpinga – Poslovne.com

Ne tako davno, kineski predsjednik Xi Jinping nalazio se na vrhuncu moći nakon što je učvrstio vladavinu unutar Komunističke partije Kine (KPK). Uzdigao se do istog službenog statusa kao nekadašnji vođa KPK-a, Mao Zedong, i ukinuo je ograničenja predsjedničkog mandata, omogućavajući sebi doživotnu poziciju predsjednika Kine. U domovini se hvalio da je napravio ogroman napredak u smanjenju siromaštva, a u inostranstvu je tvrdio da podiže međunarodnu reputaciju svoje zemlje. Za mnoge Kineze, Xijeva agresivna taktika bila je prihvatljiva cijena za ono što su dobili zauzvrat, a to je preporod nacije, piše američki magazin za međunarodne odnose i američku vanjsku politiku Foreign Affairs.

Iako izvana djeluje kao da Xi drži sve konce u svojim rukama, nekoliko poteza koje je povukao potresaju redove Partije. Odbacivanjem kineske duge tradicije kolektivne vladavine i stvaranjem kulta ličnosti koji podsjeća na onaj koji je izgradio Maoa, Xi je naljutio članove Partije.

Serija grešaka u njegovom vođenju politike je u međuvremenu razočarala čak i njegove pristalice. Xijev preokret ekonomskih reformi i njegov odgovor na pandemiju COVID-19 srušili su njegov imidž kao heroja običnih ljudi. U sjeni raste ogorčenost među elitama KPK-a.

Na 20. Kongresu nacionalne stranke KPK ove jeseni, Xi očekuje da će dobiti treći petogodišnji mandat. Čak i ako rastuće nezadovoljstvo među nekim stranačkim elitama znači da njegova kandidatura neće proći bez ikakvog osporavanja, smatra se da će je uspjeti dobiti.

Ono što stručnjaci predviđaju da bi se moglo desiti je da Xi postane dodatno ohrabren novim mandatom zbog čega će više stegnuti obruč oko domaće politike što će izazvati veći otpor unutar stranke. Tada je moguće da će doći do začaranog kruga jer bi Xi mogao odgovarati na trenje unutar partije dodatnim pritiskom što bi moglo stvoriti veći otpor prema njemu.

U mnogim aspektima, KPK se malo promijenila otkako je partija preuzela vlast 1949. Sada, kao i tada, partija ima apsolutnu kontrolu nad Kinom, vladajući njenom vojskom, administracijom i zakonodavstvom. Partijska hijerarhija, zauzvrat, odgovara Stalnom komitetu Politbiroa, najvišem tijelu koje donosi odluke u Kini. Sastavljen od pet do devet članova šireg Politbiroa, Stalni komitet vodi generalni sekretar stranke, glavni kineski lider. Od 2012. to je Xi.

Detalji o radu Stalnog komiteta strogo su čuvana tajna, ali je opće poznato da se mnoge odluke donose kruženjem dokumenata koji se bave glavnim političkim pitanjima, na čijim marginama članovi odbora dodaju komentare. Radove pišu najviši rukovodioci u ministarstvima i drugim partijskim organima, kao i stručnjaci sa najboljih univerziteta i think tankova, a da se nečiji memorandum proširi među članovima Stalnog odbora smatra se zaslugom matične institucije autora. Centralna partijska škola je odredila kvotu za izradu ovakvih memoranduma od otprilike jednog mjesečno. Autori čije je dopise pročitao Stalni komitet bili su nagrađeni s otprilike 1.500 dolara što je više od mjesečne plate profesora.

Još jedna karakteristika partijskog sistema je ostala konstantna: važnost ličnih veza. Kada je u pitanju nečiji uspon unutar partijske hijerarhije, individualni odnosi, uključujući nečiju porodičnu reputaciju i komunistički pedigre, važni su koliko i kompetencija i ideologija.

To je svakako bio slučaj sa Xijevom karijerom. Suprotno kineskoj propagandi i ocjeni mnogih zapadnih analitičara da se uzdigao svojim talentom, istina je upravo suprotna. Xi je imao ogromnu korist od veza svog oca, Xi Zhongxuna, vođe KPK sa besprijekornim životopisom unutar Partije. On je služio kao ministar propagande pod Maom. Kada je Xi Jinping bio šef okružne stranke u sjevernoj provinciji Hebei ranih 1980-ih, njegova majka je napisala poruku šefu stranke u pokrajini tražeći od njega da se zainteresuje za Xijev napredak. Ali taj zvaničnik, Gao Jang, na kraju je otkrio sadržaj poruke na sastanku Stalnog komiteta Politbiroa pokrajine. Ovo otkriće je bilo velika sramota za porodicu jer je prekršilo novu kampanju KPK protiv traženja usluga.

Xi nikada nije zaboravio taj incident. Kada je Gao umro 2009. odbio je da prisustvuje njegovoj sahrani, što je kršenje običaja s obzirom da su obojica bili predsjednici Centralne partijske škole. Takav skandal bi uništio uspon prosječnog člana stranke, ali Xijeve veze su mu pomogle: otac šefa Fujianove partije bio je blizak povjerenik Xijevog oca, a porodice su dogovorile rijetke premještaje u tu pokrajinu.

Xi će nastaviti napredovati godine 1988., nakon što je izgubio kandidaturu za zamjenika gradonačelnika na lokalnim izborima, promovisan je u okružnog partijskog šefa. Jednom tamo, međutim, Xi je bio vrlo nezadovoljan zbog funkciej srednjeg ranga. U KPK, prelazak sa okružnog nivoa na nivo pokrajine predstavlja veliku prepreku i godinama je nije mogao savladati. Ali ponovo su intervenisale porodične veze. Godine 1992., nakon što je Xijeva majka napisala molbu novom partijskom lideru u Fujianu, Jia Qinglinu, Xi je prebačen u glavni grad pokrajine. U tom trenutku njegova karijera je počela napredovati.

Kao što svi niži kadrovi znaju, da bi se popeli na ljestvici KPK-a, morate pronaći mentora koji je na većoj funkciji u partiji. U Xijevom slučaju, to se pokazalo dovoljno lakim, budući da su mnogi partijski lideri zaista cijenili njegovog oca. Njegov prvi i najvažniji mentor bio je Geng Biao, visoki diplomatski i vojni zvaničnik koji je nekada radio za Xijevog oca. Godine 1979. uzeo je mlađeg Xija za sekretara. Potreba za takvim pokroviteljima u ranoj fazi ima negativne efekte decenijama kasnije. Visoki zvaničnici svaki imaju svoje “loze”, kako upućeni nazivaju ove grupe štićenika, koje predstavljaju de facto frakcije unutar KPK. Sporovi koji su uokvireni kao ideološke i političke debate unutar KPK često su nešto mnogo manje sofisticirano: borba za moć između različitih loza. Takav sistem takođe može dovesti do zamršenih mreža lične lojalnosti. Ako nečiji mentor padne u nemilost, efekat je profesionalni ekvivalent siročadi.

  UPFBiH prezentiralo ‘Šta poslodavci očekuju od vlasti’ za unapređenje poslovnog ambijenta – Poslovne.com

Najlakši način za ljude koji su van KPK-a da razumiju sistem funkcionisanja partije je da je vide kao mafijašku organizaciju više nego političku stranku. Šef stranke je don, a ispod njega sjede podšefovi, odnosno Stalni komitet. Ovi ljudi tradicionalno dijele vlast, a svaki je odgovoran za određene oblasti – vanjsku politiku, ekonomiju, kadrove, borbu protiv korupcije itd. Oni bi također trebali služiti kao savjetnici velikog šefa, savjetujući ga o svojim područjima odgovornosti. Izvan Stalnog komiteta nalazi se ostalih 18 članova Politbiroa, koji su sljedeći po redu sukcesije Stalnog komiteta. Oni se mogu smatrati mafijaškim kapoima, koji izvršavaju Xijeve naredbe da eliminišu uočene prijetnje u nadi da će ostati u milosti dona. Kao prednost njihovog položaja, dozvoljeno im je da se obogate kako žele, oduzimajući imovinu i poslove bez kazne. I kao mafija, partija koristi tupa oruđa da dobije ono što želi: mito, iznudu, čak i nasilje.

Iako su uticaj ličnih veza i fleksibilnost formalnih pravila ostale konstantne od osnivanja komunističke Kine, jedna stvar se vremenom promijenila: stepen do kojeg je moć koncentrisana u jednom čovjeku. Od sredine 1960-ih nadalje, Mao je imao apsolutnu kontrolu i konačnu riječ o svim stvarima, čak i ako je svoju moć primjenjivao epizodično i zvanično bio samo prvi među jednakima. Ali kada je Deng Xiaoping postao de facto kineski lider 1978. godine, on je odbacio Maovu jednočlanu, doživotnu diktaturu.

Deng je ograničio kinesko predsjedavanje na dva petogodišnja mandata i uspostavio oblik kolektivnog vodstva, dopuštajući drugim zvaničnicima – prvo Hu Yaobangu, a zatim Zhao Ziyangu – da budu šefovi stranke, čak i ako je on ostao na čelu države. KPK je 1987. odlučila reformirati proces izbora članova Centralnog komiteta, nominalnog nadzornika stranke i tijela iz kojeg se biraju članovi Politbiroa. Po prvi put, stranka je predložila više kandidata nego što je bilo mjesta – teško da su demokratski izbori, ali korak u pravom smjeru. Čak ni Dengova podrška nije mogla garantovati uspjeh: na primjer, Deng Liqun, maoistički ideolog kojeg je Deng Xiaoping obećao promovisati u Politbirou, nije uspio dobiti dovoljno glasova i bio je primoran da se povuče iz političkog života.

Nastojeći izbjeći ponavljanje katastrofalne Kulturne revolucije, kada je maoistička propaganda dosegla svoj vrhunac, Deng je također nastojao spriječiti bilo kojeg vođu da formira kult ličnosti. Ali Dengov nasljednik, Jiang Zemin, produbio je političke reforme. Jiang je institucionalizirao svoju grupu savjetnika da više djeluje kao izvršni ured. Tražio je savjet od svih članova Stalnog komiteta, koji je sada donosio odluke većinom glasova, i širio je nacrte govora. Jiang je također učinio izbore za Centralni komitet malo konkurentnijim povećanjem omjera kandidata i mjesta.

Kada je Hu Jintao preuzeo dužnost od Jianga 2002. godine, Kina je krenula još dalje ka kolektivnom vodstvu. Hu je vladao uz saglasnost devet članova Stalnog komiteta, klike poznate kao “devet zmajeva koji kontrolišu vodu”. Postojale su i negativne strane ovog egalitarnog pristupa. Jedan član Stalnog komiteta mogao bi staviti veto na bilo koju odluku, što je dovelo do percepcije Hua kao slabog lidera koji nije u stanju da prevaziđe zastoj. Skoro deceniju, ekonomske reforme započete pod Dengom su zastale. Ali bilo je i dobrih strana, jer je potreba za konsenzusom sprečavala neoprezne odluke. Kada je SARS izbio u Kini tokom njegove prve godine na vlasti, na primjer, Hu je postupio razborito, smijenivši kineskog ministra zdravlja zbog prikrivanja obima izbijanja i ohrabrujući kadrove da istinito prijavljuju infekcije.

Hu je također nastojao proširiti upotrebu ograničenja mandata. Iako je naišao na otpor kada je pokušao da uvede ograničenja mandata za članove Politbiroa i njegovog Stalnog komiteta, uspio je da ih uvede na nivou pokrajinskih ministara i na nižim nivoima. Uspješnije, Hu je uspostavio proces bez presedana kojim je sastav Politbiroa najprije izabran glasanjem viših članova stranke.

Ironično, upravo se kroz ovaj kvazidemokratski sistem Xi popeo do vrhova moći. Godine 2007., na proširenom sastanku Centralnog komiteta, oko 400 najboljih lidera KPK-a okupilo se u Pekingu kako bi glasali i preporučili koji zvaničnici na ministarskom nivou sa liste od 200 treba da se pridruže Politbirou od 25 članova. Xi je dobio najviše glasova.

Odlučujući faktor, pretpostavljam, nije bio njegov životopis, već poštovanje glasača prema njegovom ocu, zajedno sa podrškom (i pritiskom) nekih ključnih stranačkih starješina. Na sličnim savjetodavnim izborima pet godina kasnije, Xi je dobio najviše glasova i, konsenzusom odlazećih lidera, popeo se na vrh piramide. Brzo je počeo da radi na poništavanju decenija napretka u kolektivnom vodstvu.

Xija su na početku mnogi smatrali kineskim Mihaelom Gorbačovim jer su smatrali da bi mogao uvesti radikalne refome smanjenja državne kontrole i povećanja demokratizaciji. To se nije desilo. Xi je veliki štovalac Maoa i pokušava ostaviti svoj trag u historiji.
Xi je smatrao internet jednom od prvih prepreka svojoj vladavini zbog čega je uveo represivne restrikcije na medije, novinare, blogere i aktiviste i ograničio pristupa stranim web stranicama.

  Inflacija u građevinskoj industriji povećala cijene nekretnina za oko 30 posto

Xi je također promijenio dinamiku unutar Stalnog komiteta. Po prvi put u istoriji KPK, svi članovi Politbiroa, čak i oni u Stalnom komitetu, moraju direktno da izvještavaju šefu partije podnošenjem periodičnih izveštaja Xiju, koji lično pregleda njihov učinak. Nestalo je drugarstva i skoro jednakosti među članovima Stalnog odbora koji su nekada vladali. Kao što mi je rekao jedan bivši zvaničnik u Pekingu, jedan od sedam članova odbora — Wang Qishan, kineski potpredsjednik i dugogodišnji Xijev saveznik — žalio se prijateljima da je dinamika između Xija i manjih članova dinamika cara i njegovih poslušnika.

Najveća promjena koju je Xi uveo je ukidanje ograničenja kineskog predsjedničkog mandata. Kao i svaki vrhunski lider od Jianga pa nadalje, Xi istovremeno ima tri pozicije: predsjednika Kine, lidera stranke i šefa vojske. Iako se ograničenje od dva petogodišnja mandata odnosilo samo na prvu od te tri pozicije, počevši od Hua, postojalo je razumijevanje da se mora primijeniti i na druga dva kako bi se omogućilo da ista osoba drži sva tri položaja.

Ali 2018. godine, po Xijevom nalogu, kinesko zakonodavstvo je izmijenilo ustav kako bi ukinulo ograničenje predsjedničkog mandata. Opravdanje je bilo smiješno. Proglašeni cilj je bio da se predsjedništvo uskladi sa stranačkim i vojnim pozicijama, iako bi očigledna reforma bila suprotna: da se tim pozicijama dodaju ograničenja mandata.

Zatim postoji kult ličnosti. Iako je zabrana takvih kultova ostala u partijskom ustavu, Xi i njegovi zamjenici zahtijevali su određeni stepen lojalnosti i divljenja vođi kakav nije viđen od Maoa. Još od 2016. godine, kada je Xi proglašen “glavnim liderom” stranke (termin koji nikada nije dat njegovom prethodniku Huu), Xi se na službenim portretima pozicionirao ispred članova Stalnog komiteta. Njegovi portreti okačeni su posvuda, u Maovom stilu, u vladinim uredima, školama, vjerskim objektima i domovima.

Što se politički sistem više usredsređuje na jednog lidera, to su mane i vrline tog lidera bitnije. A u slučaju Xija, vođa je tanke kože, tvrdoglav i diktatorski nastrojen.

Kada je došao na funkciju, Xi se pokazao nespremnim da trpi kritike. Koristio je sastanke Stalnog komiteta i Politbiroa ne kao priliku da iznese politiku, već kao priliku da iznese višesatne monologe. Prema zvaničnim podacima, između novembra 2012. i februara 2022. sazvao je 80 “kolektivnih sesija”, na kojima je pred Politbiroom opširno govorio o datoj temi.

Xi je takođe mikromenadžer. On djeluje kao “predsjedavajući svega”, kao što su primijetili mnogi analitičari. 2014. godine, na primjer, 17 puta je izdao instrukcije o zaštiti okoliša – veliki stepen miješanja, s obzirom na sve obaveze koje ima. Deng, Jiang i Hu su prepoznali da upravljanje zemljom tako velikom kao što je Kina zahtijeva uzimanje u obzir lokalne složenosti. Naglasili su da kadrovi na svim nivoima treba da primaju instrukcije od Centralnog komiteta KPK, ali da ih po potrebi prilagođavaju specifičnim situacijama. Takva fleksibilnost bila je ključna za ekonomski razvoj, jer je lokalnim zvaničnicima dala prostor za inovacije. Ali Xi insistira da se njegova uputstva poštuju do kraja.

U svakom političkom sistemu, nekontrolisana moć je opasna. Odvojen od stvarnosti i oslobođen ograničenja konsenzusa, vođa može djelovati brzopleto, provodeći politiku koja nije mudra, nepopularna ili oboje. Stoga nije iznenađujuće što je Xijev sveznajući stil vladavine doveo do brojnih katastrofalnih odluka. Zajednička tema je nesposobnost da se shvati praktičan efekat njegovih direktiva.

Xi se suočava sa rastućim protivljenjem sve tri frakcije. Ljevica, iako je u početku podržavala njegovu politiku, sada misli da nije otišao dovoljno daleko u oživljavanju Maove politike, a neki su postali razočarani nakon što je razbio radnički pokret. Centar zamjera što je Xi poništio ekonomske reforme. A desnica je potpuno ušutkana Xijevim eliminacijom čak i najmanje političke debate.

Naznake ovih podjela mogu se vidjeti u Stalnog komiteta. Jedan član, Han Zheng, naširoko se doživljava kao član Jiangove frakcije. Čini se da se Li posebno razlikuje od Xija, a svađa između zvaničnika izbija u javnost. Li se dugo tiho protivio Xijevoj politici nulte COVID-19, naglašavajući potrebu ponovnog otvaranja poslovanja i zaštite ekonomije. U maju, nakon što je Li rekao 100.000 stranačkih kadrova na onlajn konferenciji da je ekonomija u gorem stanju nego što se očekivalo, Xijevi saveznici su krenuli u kontranapad. U Xinhui su ga branili tvrdeći: “Izgledi za ekonomski razvoj Kine će definitivno biti svjetliji.” Kao simbol njihovog otpora Xijevoj Covid politici, Li i njegova pratnja odbijaju da nose maske. U aprilu, tokom govora u gradu Nanchang, Lijevi pomoćnici su se mogli vidjeti kako traže od prisutnih da skinu maske. Do sada je Li sjedeći prihvatio Xijevu vlast, uvijek pristajajući iz nužde. Ali uskoro bi mogao doći do tačke preloma.

Ogorčenje na elitnom nivou replicira se niže u birokratiji. Na početku Xijevog mandata, kada je počeo da menja vlast, mnogi u birokratiji postali su nezadovoljni i razočarani. Ali njihov otpor je bio pasivan, izražen kroz nerad. Lokalni kadrovi su masovno uzimali bolovanje ili su smišljali izgovore da odugovlače Xijeve antikorupcijske inicijative. Krajem 2021., disciplinska komisija KPK objavila je da je u prvih deset mjeseci te godine pronašla 247.000 slučajeva “nedjelotvornog provođenja važnih uputa Xi Jinpinga i Centralnog komiteta”. Međutim, tokom zatvaranja u Šangaju, otpor je postao otvoreniji. Na društvenim mrežama lokalni zvaničnici otvoreno su kritizirali politiku nulte COVID-19. U aprilu su članovi komiteta stanovnika grada Sanlin, kvarta u Šangaju, kolektivno dali ostavke, požalivši se u otvorenom pismu da su bili zapečaćeni u svojim kancelarijama 24 dana bez pristupa njihovim porodicama.

  Poslovni horoskop Ribe 2021.

Još više zabrinjavajuće za Xija, nezadovoljstvo elite se sada širi na širu javnost. U autoritarnoj državi nemoguće je precizno izmjeriti javno mnijenje, ali su Xijeve oštre mjere COVID-a možda izgubile naklonost većine Kineza. Rana nota neslaganja stigla je u februaru 2020., kada ga je tajkun nekretninama Ren Zhiqiang nazvao „klovnom“ zbog neuspješnog odgovora na pandemiju. (Nakon jednodnevnog suđenja, Ren je osuđen na 18 godina zatvora.) Kineske društvene mreže preplavljene su video snimcima u kojima obični ljudi mole Xija da prekine svoju politiku nulte COVID-19. U maju je grupa koja sebe naziva “Šangajski samospasivi autonomni komitet” objavila na internetu manifest pod naslovom “Ne budi rob – spasi sebe.” U dokumentu se pozivaju stanovnici grada da se bore protiv izolacije i formiraju samoupravna tijela kako bi pomogli jedni drugima. Na društvenim mrežama, neki Kinezi sarkastično su predložili da bi najefikasniji plan za borbu protiv pandemije bio sazivanje 20. Nacionalnog kongresa što je prije moguće kako bi se spriječilo da Xi ostane na vlasti.

U međuvremenu, uprkos Xijevim tvrdnjama da je pobijedio siromaštvo, većina Kineza i dalje se bori da sastavi kraj s krajem. Kao što je Li otkrio 2020. godine, 600 miliona ljudi u Kini – oko 40 posto njene populacije – jedva je zarađivalo 140 dolara mjesečno. Prema podacima do kojih je došao South China Morning Post, hongkonški list, oko 4,4 miliona malih preduzeća zatvoreno je između januara i novembra 2021., što je više od tri puta više od broja novoregistrovanih kompanija u istom periodu. Suočene s finansijskom krizom, lokalne samouprave su bile primorane da smanje vladine plate—ponekad i za 50 posto, uključujući plate za nastavnike. Vjerovatno će pribjeći pronalaženju novih načina za pljačku bogatstva iz privatnog sektora i običnih građana, zauzvrat stvarajući još veću ekonomsku bijedu. Nakon četiri decenije otvaranja, većina Kineza ne želi da se vraća u dane Maoa. Unutar elite KPK, mnogi zamjeraju Xijevom poremećaju tradicionalne distribucije moći i misle da njegova nepromišljena politika ugrožava budućnost stranke. Rezultat toga je da se prvi put od protesta na Trgu Tjenanmen 1989. kineski lider suočava ne samo sa unutrašnjim neslaganjem, već i sa intenzivnom reakcijom javnosti i realnim rizikom od društvenih nemira.

Gajiti ogorčenost je jedno, ali djelovati na njoj je drugo. Članovi gornjeg ešalona stranke znaju da uvijek mogu biti optuženi za korupciju, tako da nemaju dovoljno poticaja za manevrisanje protiv Xija. Pretpostavlja se da je visokotehnološki nadzor toliko raširen da se stranačke elite, uključujući penzionisane nacionalne lidere, ne usuđuju međusobno komunicirati van zvaničnih događaja, čak ni o svakodnevnim stvarima. Javnost, sa svoje strane, šuti, sputana cenzurom, nadzorom i strahom od hapšenja. Zbog toga su protivnici Xija fokusirani na jedan legalan put za njegovo smjenjivanje: uskraćivanje trećeg predsjedničkog mandata na predstojećem Nacionalnom kongresu.

Možda osjećajući rastuće razočaranje, Xi je učinio sve što je mogao da nagne teren u svoju korist. Najvažnije biračko tijelo, naravno, su njegovi kolege članovi Stalnog odbora, koji u konačnici imaju najveću riječ o tome hoće li on ostati na funkciji, dijelom zbog njihove kontrole nad članovima kineskog zakonodavstva. Xi je vjerovatno učinio sve što je mogao da osigura podršku članova Stalnog komiteta, od obećanja da će ostati na vlasti do obećanja da neće istraživati njihove porodice.

Gotovo isto toliko važna je i vojska, jer bi uskraćivanje trećeg mandata Xija vjerovatno zahtijevalo podršku generala. Propagandisti rutinski podsjećaju Kineze da “partija zapovijeda oružjem”, ali kineski lideri shvaćaju da je u stvari pištolj uvijek uperen u glavu stranke. Iako je Xi tokom godina stalno zamjenjivao kineske generale svojim ljudima, retorika vojnih zvaničnika i dalje se koleba između naglašavanja lične lojalnosti Xiju i institucionalne lojalnosti Centralnoj vojnoj komisiji, tijelu, na čijem je čelu Xi, koje ih nadgleda.

Xi je takođe pojačao svoju navodnu borbu protiv korupcije. Vlada je u prvoj polovini 2022. godine kaznila 21 kadar na nivou pokrajinskog ministarstva ili iznad njega i 1.237 kadrova na nivou okruga i resora. Postojao je poseban fokus na sigurnosne i obavještajne agencije.

U mjesecima koji prethode kongresu, tajna borba KPK će se vjerovatno intenzivirati. Xi bi mogao narediti još hapšenja i više suđenja visokim zvaničnicima, a njegovi kritičari mogli bi procuriti više informacija i širiti više glasina.

Poslovne.com / FENA

biznis.ba

Koliko je koristan ovaj članak?

Kliknite na zvjezdicu da biste je ocijenili!

Prosječna ocjena / 5. Brojanje glasova:

Za sada nema glasova! Budite prvi koji će ocijeniti ovaj post.

Kako vam se ovaj post učinio korisnim ...

Podijelite ga s prijateljima!

Žao nam je što vam ovaj post nije bio koristan!

Poboljšajmo ovaj post!

Recite nam kako možemo poboljšati ovaj post?

Rabija Grabus
Rabija Grabus
Rabija Grabus je multimedijalna novinarka na medijima tnt grupacije. Za biznis portal poslovne.com prati aktuelne biznis vijesti.
spot_img

DRUGI UPRAVO ČITAJU

Možda vas zanima