Neophodne stvari koje će vas nauciti kako ne treba siriti posao
Kako ne treba širiti posao – Savjet koji nećete čuti od vaših kolega. Nakon inicijacije u društvo preduzetnika, kreiranja pravnog lica (prema vašoj mjeri), rješavanju nevjerovatnih krugova birokratije (pakla) i konačnom započinjanju realnog posla od kog možete da živite (za početak sa minimalno prihoda), slijedi realan rad.
Ono što vam od srca želimo je da uspijete. Time ćete osjetiti slast i energiju koja dolazi sa uspjehom.
Svijet će izgledati ljepše a ljudi oko vas će biti zadovoljniji (kako ste napokon postali normalna osoba).
Napravili ste nešto dobro, čak izuzetno kvalitetno – proizvod ili uslugu. Svi kupci ili klijenti su sretni što su dobili nešto zaista vrijedno po razumnoj cijeni – dok ste vi sretni kako imate profit i možete da živite od istog i da platite sve dažbine i subvencije državi u formi poreza.
Ovo je idealni scenario koji će se desiti malom broju ljudi i svakako trebamo da težimo takvom stanju stvari. Nažalost previše stvari može krenuti naopako.
Ali, da ne širimo strah. Iz sveg srca vam želimo uspoeh. I dobru prodaju.
Vratimo se onim dobrim temama.
Vaša strategija biznisa se može zasnivati na jednom od dva principa.
Play-to-play
Vaša koncepcija posla je da imate posao, razvijate ga, držite u okviru male grupe ljudi, prvenstveno porodice, pazite ga i mazite i pazite i gurate dalje iz dana u dan. Novac je sekundaran, bitan je kvalitet, održivost posla i zadovoljstvo kupaca/klijenata.
Play-to-win
Koncept posla je apsolutna dominacija tržište, nadmetanje sa konkurencijom, prodaja, profit i ljudi na prvom mestu, sa zadovoljavajućim kvalitetom, angažujući armiju ljudi, šireći se na druga tržišta. Novac je primarna stvar, profit glavni pokretač kao i vaše zadovoljstvo.
Oba modela nemaju baš puno različitosti u početku kako su u pitanju manji timovi, ljudi, kompleksnost procesa i proizvoda. Onda kada krenu da rastu, prvi model je ograničen veličinom i željama vlasnika dok je drugi ograničen kvalitetom, ali samo na prvi pogled.
Možemo izaći iz klišea zlih korporacija i reći da gore spomenuti model play-to-win ne počinje i ne završava se tako ali ima velike šanse da postane ako se stvari ne kontrolišu.
Stvar je u kvalitetu
Onda kada prestanete da isporučujete ono šta ste inicijalno željeli, takav put neminovno vodi, ka smanjivanju kvaliteta pod izgovorom da ste već isporučivali kvalitetne stvari i da to ljudi ne cijene. Ili da neće primijetiti lošiji kvalitet. Tretirajte ljude kao budale i čekajte rezultate.
Kao što stare poslovice kažu: “Ne možeš pobijediti kupca, kako je on tvoj gospodar – jer ga pokreće želja za onim što ti imaš, kako posjeduje sredstva koja tebi trebaju a on je spreman da ih potroši.”
Sva snaga nekog biznisa je u kupcu, ma koliko mi bili pametni i genijalni, konačan sud imaju kupci tj oni koji plaćaju za ono šta mi nudimo.
Vjerovanje da kupac neće primijetiti razliku u kvalitetu, precijenjenosti proizvoda, lošu podršku – pije vodu kratko vrijeme, od trenutka kada sve počne da pada.
Stari kupci neće ništa reći kako su navikli da hvale i preporučuju vas i vašu produkciju, ali vremenom počinju da se ustručavaju do prvog koji to jasno i glasno izgovori.
Tada svi ostali sa lakoćom izgovaraju isto tj skine im se opeterećenje kako nisu željeli da budu donosioci loših vijesti ili pokretači nečijeg propadanja.
Oko sebe i svojih proizvoda možete imati famu da ste fantastični ali skupi, ali i dalje vrijedni investicije. Snobovi će i dalje željeti baš vas, ali i oni imaju sličnu toleranciju kao i ostali klijenti.
Onda kada ste spremni da za rast svog posla žrtvujete kvalitet budite svjesni da ste na putu propasti.
U obe strategije, smanjenje kvaliteta dovodi do gašenja posla. U prvom postajete lijen i preduzetnik, dok u drugom rastete u zlu korporaciju koju niko ne voli (ali je svakako možete prodati i zaboraviti na ostale).
Zato sljedeći put kada razmišljate na čemu ćete uštediti zarad veće profitabilnosti ili rasta – neka to bude nešto drugo a ne kvalitet.
