Patenti

37

Pravo priznato za izum koji nudi novo rješenje nekog tehničkog problema, a obično se odnosi na određeni proizvod, postupak ili primjenu.

Patentom se štiti novo rješenje nekog tehničkog problema. Patent se stječe priznanjem prava od strane ovlaštenog tijela za dodjelu tog prava (u Republici Hrvatskoj Državni zavod za intelektualno vlasništvo), na temelju ispitivanja prijave patenta koja opisuje izum. Zaštita patenta ostvaruje se prema teritorijalnom načelu, tj. vrijedi samo na teritoriju zemlje u kojoj je to pravo priznato. Stoga patenti koje dodjeljuje Zavod domaćim i stranim prijaviteljima vrijede samo na teritoriju Republike Hrvatske. Zaštita na teritoriju drugih zemalja može se ostvariti na sljedeće načine :

podnošenjem zasebne prijave nadležnom uredu svake zemlje na čijem teritoriju se traži zaštita,
podnošenjem jedne međunarodne prijave putem Ugovora o suradnji na području patenata (Patent Cooperation Treaty – PCT), za zemlje članice tog ugovora,
putem nekog od regionalnih patentnih sustava – za zemlje članice Europske patentne organizacije i zemlje proširenja podnošenjem prijave za Europski patent jednom od nadležnih ureda te organizacije.
Ključnu ulogu za razvoj patenata imale su zanatske i obrtničke gilde i cehovi koji se počinju javljati tijekom XIII. st. kao posljedica urbanizacije i razvoja tržišta u gradovima. Gilde su – uz tržište – pridonijele formiranju koncepcije nematerijalnog vlasništva koja će kasnije biti ugrađena u shvaćanje „intelektualnog vlasništva“. To se nametnulo iz potrebe da se čuvaju i kontroliraju tajne zanata, jer su obrtnici ovisili o njima. Prvi patent za zanatske gilde javljaju se već u XIII. st., a od XV. st. postoji redoviti priljev novih patenata u Veneciji. Marcantonio da Coccia dobio je dvjema odlukama Mletačke Republike – prvi dokument koji nosi datum 1. rujna 1486., a drugi od 18. svibnja 1487. – pravo na izbor tiskara i kontrolu tiskanja povijesti Mletačke Republike. Razumljiv je interes Republike za nadzorom nad djelom koji interpretira povijest Venecije. Postoji važna razlika između patenta i autorskih prava iz tog vremena – patenti su štitili inovativnost, dakle novinu nekog postupka ili alata, a ne autorstvo i originalnost. Mletačka Republika nije preispitivala autorstvo u pogledu neke inovacije niti originalnost, nego je isključivo štitila određenog izuma.