Odnosi se na pojam koji je određen definicijom i mjestom u sustavu nazivlja pojmova.
U Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja ono je definirano opisom skupine zanimanja a skupina je sastavljena od srodnih zanimanja (tesari i građevinski stolari) ili zanimanja bliskih prema tehnologijama (diplomirani inženjeri rudarstva i metalurgije). Jedan naziv može se upotrijebiti samo za jedno zanimanje – u Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja ne pojavljuju se dva ista naziva zanimanja. Naziv zanimanja određuje se prema:
vrsti posla, odnosno prema sadržaju rada u zanimanju (pletač košara…),
prema složenosti zanimanja (diplomirani ekonomist za …),
prema rezultatu rada (ribar),
prema mjestu obavljanja posla (skladištar, vrtlarski radnik),
prema sredstvima rada (rukovatelj strojem…) i slično.
Naziv ima ključnu riječ koja odreñuje zanimanje (inženjer) i jednu ili više kvalifikatorskih oznaka koje ga točnije određuju (strojarski inženjer konstruktor). Stručnjaci za hrvatski jezik smatraju da su nazivi s tri ili više oznaka problematični, ali zahtjev za ograničenjem broja oznaka kod nekih zanimanja nije ostvaren.