Kako odabrati pravi način naplate duga od dužnika koji vam usporavaju posao pitanje je koje mnogi postavljaju sebi.
U trenutku kada postane jasno da je neophodno pokrenuti neki od mehanizama naplate dospjelih neplaćenih fakture, prva dilema sa kojom se susrećemo je kako od raspoloživih načina odabrati onaj pravi?
Kao i kod većine poslovnih odluka, i u ovoj situaciji ne postoje jasna matematička formula čijom primjenom bismo došli do nepogrešivog odgovora. Međutim, dosadašnja iskustva u oblasti naplate potraživanja ukazuju na neke od okolnosti koje nam u ovom izboru mogu biti od koristi.
Kako odabrati pravi način naplate duga
Prvo: visina duga
Svakako da je jedno od prvih pitanja od značaja prilikom odabira načina naplate potraživanja visina duga koji se želi ostvariti. Razlog toga leži u činjenici da je izvjesnost naplate faktura koje glase na iznose za koje kažemo da pripadaju kategoriji tzv. sporova male vrijednosti putem dogovora mnogo veća u odnosu na obaveze i od već nekoliko stotina hiljada maraka.
Naime, vrlo je mala vjerovatnoća da je vaš kupac, eto, slučajno zaboravio da pusti nalog od više desetina hiljada maraka i da mu je sasvim dovoljan mali podsjetnik od vas kako bi to uradio.
Dakle, manji iznosi faktura govore u prilog odabira i onih komfornijih metoda naplate. Međutim što je iznos duga viši, neophodno je pored pokušaja dogovornog rješenja preduzeti i određene pripremne korake postupka njegove prinudne naplate.
Drugo: dužina
Okolnost na koju je, takođe, neophodno obratiti pažnju je vrijeme koje je proteklo od dana valute neplaćene fakture.
Kada se govori o periodu u kome vaš kupac nije ispunio svoju obavezu, mora se naglasiti da se ovdje nikako misli na mogućnost zastarelosti. Povjerilac koji u roku koji u privredi najčešće iznosi 3 godine nije preduzeo nikakve korake da svoje potraživanje naplati je i sam prilično doprinjeo situaciji u kojoj se našao i vrlo vjerovatno će snositi cijenu takvog izbora.
Periodi na koje se ovdje misli, a koji mogu biti od značaja prilikom donošenja odluke, se mogu svrstati u raspone do 60 dana i preko toga, pri čemu je svaki napor za samostalni dogovor sa kupcem po isteku roka od 90 dana od dana dogovorenog plaćanja sve problematičniji i tada je već sasvim preporučljivo angažovati nekoga sa strane.
Nakon pola godine neuspjelih pregovora, a posebno u situaciji u kojima se suočavate sa očiglednim obmanama i smicalicama od strane kupca, može se reći da je sazrelo vrijeme za pokretanje postupka prinudne naplate.
Treće: pitanje očuvanja poslovnog odnosa
Izbor između dogovorne i prinudne naplate najplastičnije dolazi do izraza kada se postavi sljedeće pitanje: da li ste kao svoj pretežni interes prepoznali očuvanje kakvog-takvog poslovnog odnosa sa kupcem ili ste se odlučili da to, ipak, bude naplata duga?
Naplata putem uporne komunikacije sa dužnikom je, najčešće, jedini način da se dati poslovni odnos sačuva i u tom smislu se raspoloživi mehanizmi realizacije fakture zaustavljaju na angažovanju agencija za naplatu potraživanja, odnosno on u svom najradikalnijem vidu obuhvataju advokatsku opomenu. Teško se može zamisliti scenario po kome bi vam stigla narudžba od kupca kome ste prije nekoliko mjeseci pustili mjenicu.
Međutim, ukoliko je vaša namjera da bez obzira na rizik prekida poslovnog odnosa naplatite ono što vam pripada, vaš manevarski prostor je gotovo neograničen i on podrazumjeva pun spektar: od pregovora do izvršitelja.
Četvrto: osporavanje obaveze
Podatak koji se, takođe, pokazao od značaja prilikom odabira načina naplate potraživanja je i pitanje da li je vaš kupac u nekom trenutku odlučio da ospori visinu, opravdanost ili bilo koje drugo svojstvo vaše fakture. Naravno, kupčevi prigovori ne moraju sami po sebi biti razlog za uzbunu i nije nemoguće da prostim razjašnjenjem spornih činjenica dođete do zajedničkog rješenja.
Međutim, činjenica da kupac nakon prijema isporučene robe ili izvršene usluge nije ukazivao na bilo kakve nedostatke posla ili na drugi način osporavao ranije ugovorenu cijenu, već to čini tek nakon što ste mu ukazali na dospjelost obaveze plaćanja, bi sama po sebi morala da vas navede na potrebu primjene povećane pažnje u daljem odnosu sa istim.
I peto: troškovi i brzina naplate
Naravno da se konačni izbor pravog mehanizma naplate nikako ne može donijeti bez uračunavanja njegovih pripadajućih troškova.
Cijena formiranja sopstvenih kapaciteta za menadžment potraživanja se iskazuje u zaradama zaposlenih, troškovima njihove obuke, vremenu koji posvećuju poslovima naplate u odnosu na svoja druga zaduženja (ukoliko ih imaju), kao i načinima očuvanja njihove motivisanosti i posvećenosti ovim prilično nepopularnim radnim zadacima.
Povjeravanje naplate potraživanja agencijama za naplatu se smatra smislenim samo u situaciji kada se ono zasniva na tzv. no win – no fee klauzuli, po kojoj se provizija za usluge agencije naplaćuje samo za one iznose koji su naplaćeni ili na drugi način namireni.
Prinudna naplata kao vid ostvarenja dospjelih potraživanja koji se ne zasniva na dobroj volji dužnika, u sebi podrazumjeva i jasne troškove suda, advokata i izvršitelja, te se tako primjena ovog postupka preporučuje samo u situaciji u kojoj je moguće očekivati da će do naplate zaista i doći. Naravno, ne smiju se smesti sa uma i poreski aspekti otpisa potraživanja koji su primjenjivi samo u situaciji kada je pokrenut adekvatni postupak njegovog prinudnog ostvarenja.
Na kraju, ostalo mi je još samo da, kao i svaki put do sada, naglasim kako je najgori izbor koji možete donijeti onaj da ne preduzmete ništa. Na neplaćenu fakturu morate reagovati! Odabrati ma koji od raspoloživih mehanizama naplate je uvijek mnogo bolji izbor nego stvar prepustiti slučaju. Naime, samo tako vaša se poslovna priča neće pretvoriti u baš to: još jedan propali slučaj.
Nadamo se da je ovo odličan odgovor na pitanje Kako odabrati pravi način naplate duga.
